Zima je bila vrlo blaga . Vi�e je nalikovala ranom prolje?u. Odlu?ila sam, zajedno sa Zanom, pro�etati� Medvje?om gorom. Toplo sam se obukla. Zanu sam umotala u topli �al.

Napustila sam� kabinu �i?are na posljednjoj stanici. Zana je postala nemirna. ?ini se da je osjetila kako se �uma budi. Ho?emo li se zajedno vratiti ku?i? Znala sam� da Zana nema� spremljenih zaliha hrane� u �umi i da ?e se vratiti zajedno sa mnom ku?i.

Stavila sam ju na prvo drvo i pratila ju pogledom. Nakupljena energija zatomljena boravkom u ku?i morala je biti izba?ena iz� tijela. Zana je veselo skakala sa grane na granu, sa drveta na drvo. Njezin kitnjasti rep bilo je sve �to sam mogla dobro vidjeti. Neka se iska?e. Mo�da ?u je mo?i lako dozvati ili privu?i orahom ili le�njakom. Vidjet ?u.

Iza�la sam na nedaleku ?istinu. Tu je bilo neotopljenog snijega� - i ?udan prizor:� jato gavranova stajalo je poredano u krug. U sredini, na bjelini snijega, le�ao je prili?no veliki gavran. Poku�ao se podi?i na noge, no ne�to ga je spre?avalo.

Znati�elja je bila ve?a od razuma. Pri�la sam bli�e. Ptice nisu bile prijateljski raspolo�ene. Razmaknule su se, ali nisu poletjele. Tiho su se glasale nimalo prijateljskim glasovima. ?ak su me poku�ale kljuvati svojim o�trim kljunovima. Nisam odustajala. Sagnula sam se do ptice i ubrzo vidjela slomljeno krilo. Oprezno sam ju podigla i umotala u �al u kojem sam nosila Zanu.

Osvanulo je umiveno jutro. Sunce se stidljivo pomaljalo na istoku pitaju?i se smije� li obasjati Zemlju ili ne?!.

Dobro jutro, umivena Zemljo! No?as su bogovi i bo�ice imali svoju ?arobnu no? svijetla� i bubnjeva. O?ito je bo�ica glazbe bila posebno nadahnuta kad je smi�ljala glazbu za velike i male udaraljke Za njom nije zaostajala ni boginja svjetla. Boje i zvuci izmjenjivali su se kao u najboljoj diskoteci. Oblaci su upotpunjavali sliku olujne no?i zahvaljuju?i vjetru koji je svojim dahom dopunjavao sliku no?ne zabave gospo?e Prirode.

U �umi, na ?istinama, u gradu stenjala su mala i velika stabla, kotrljalo se kamenje. Jutro je pokazalo razmjere no?ne zabave. Prepla�ene �ivotinje boja�ljivo su provirivale iz svojih skrovi�ta. Trebalo je po?i u potragu za hranom. Polagano i sa strahom krenuli su u svakodnevno tumaranje �umom. A u njoj je bilo mnogo vi�e ljudi nego je to bilo uobi?ajeno. Sa sobom� su imali neke alate. Bili su to drvosje?e. Morali su ukloniti sru�ena stabla, odrezati slomljene grane. Sve je to trebali izvesti iz �ume i vratiti njoj � �umi� - prija�nji izgled.

Iz jednog poru�enog� drveta izletjela je zvjerka. Drvosje?e su joj upravo pilama i sjekirama uni�tavali dom kojeg je jo� ju?er imala.� Hitre no�ice nosile su je sve dalje i dalje od sru�enog doma. Ne znam kako, ali na�la se u mom naru?ju.

Zlatna sun?eva ticala posljednji put pozlati�e vrhove guste �ume Medvje?e gore. Ispod vrhova carevala je ve? odavno tama. Medvjedi i divlje svinje okretale su se u snu u svojim logovima, nesta�ne vidre snivale brzake u potocima �to su se spu�tali s Medvje?e gore u prostranu dolinu.

I risovi su spavali. Svi? Ne. Jedna majka ris nije mogla na?i mir. Ve? dva dana nije ni�ta jela. Tog jutra i popodneva njenu utrobu je �arila bol. ?as ja?a, ?as slabija. Pred smiraj dana polegla je mladunca koji je sada spokojno spavao me?u njenim� nogama. O?ekivala je da ?e se i sama smiriti, kadli su zapo?eli novi bolovi kao da ?e pole?i jo� jedno mlado. I zaista. Nova bol projuri njenim tijelom. Bolno se oglasila, podigla glavu �i ugledala � na svoje risovsko �?u?enje � �areni repi? i stra�nji dio� mladun?eta. Jo� jedna jaka bol i mlado je bilo tu.

S mukom se pridigla, olizala mladun?e, a onda se opustila. Osjetila je olak�anje. Bolovi su prestali. Znala je da se mora odmoriti. S novim danom sti?i ?e nove brige. Morat ?e u lov,� a sada je tu i briga za mladun?ad.

U blizini bila je Vjetrovita pe?ina. Od nedavno tamo su boravila neka stvorenja nimalo sli?na njoj ili drugim stanovnicima Medvje?e gore: kretali su se na dvije noge i �ivjeli su u velikoj obitelji. Bojala ih se.

Pri?a prva

Ve? danima je nemilice padala ki�a. Niz padine bezimene gore slijevali su se potoci vode. Zemlja se odronjavala i pokazivala svoju nutrinu. Vidjele su se ve?e ili manje rupe nalik spiljama. Ponegdje je na ulazu u takvu rupu stajao ve?i ili manji kamen i tako zatvarao pogled u unutra�njost. Poneki kamen ipak je izgubio svoje upori�te i uz tutnjavu otkotrljao se niz padinu. I poneko stablo plitkog korijena zavr�ilo je na taj na?in svoj ovozemaljski �ivot.

Ima li drve?e svoje bogove kao i mi? Upitao se ?ovjek duge tamne kose. Njeni krajevi uplitali su se u pramenove duge brade. Bio je ogrnut medvje?om ko�om. Mokrom i ote�alom od ki�e. A ?itav taj mokri svijet� gledala su dva velika� prodorna oka.

Sjedio je u udubini izme?u dva kraka korijena velikog granatog duba.� Svako malo okretao je glavu lijevo-desno ne�� bi� li ugledao� jo� nekog od svoga roda. Jer u ovu gusto obraslu bezimenu goru nije do�ao sam.

Odjednom se gora potrese. ?ovjek �se prestra�i. Jurne iz svod skrovi�ta. Dub, pod kojim je sjedio, za�kripio je i pomaknuo se, zatim se �polako nagnuo i kona?no tresnuo svom te�inom i du�inom niz padinu. U blizini za?uo se urlik neke �ivotinje�

Tamo nas je do?ekalo mnogo ljudi. Jedva smo prona�li mjesto za na�e limene ljubimce, ali uspjeli smo. Krenuli smo u razgledavannje.

Na�li smo se na lijepom trgu. Pred nama je ulaz u crkvu. Zapravo ne, ulaz je to u cinktor, crkva je unutar njega. Na glavnom oltaru crkve nalazi se crni kip Majke Bo�je koja u naru?ju dr�i sina Isusa. Kip je ?udotvoran.

�Ovdje je tako mirno� re?e Ivan i odveze se do crkve. I mi smo krenuli u obilazak, a kad smo se ponovio na�li u dvori�tu, Viktoria zapita gdje je Malik. �A gdje je moja Rea?� upita Ivana. Svi smo se okrenuli da potra�imo Malika, Reu, ali i Bena. Onda se za?uo lave�. Dolazio je iz daljine.

Znam gdje su, rekoh. Povela sam sve niz dosta strmu ulicu. Tu su bili postavljeni �tandovi na kojima se sva�ta moglo kupiti. Kupovinu smo odlu?ili obaviti kasnije. Sada je bilo va�nije pridru�iti se Maliku i psima. U podno�ju brda�ca bio je �umarak. Iza njega vidio se kip posve?en papi Ivanu Pavlu II. Iza njega prostirao se lijepo ure?eni trg otvorene crkve. Velika hodo?a�?a Majci Bo�joj ne mogu stati u onu crkvu koju smo malo oprije obi�li jer je premala. Zato je ovaj dio mjesta ispod same crkve pretvoren u otvorenu crkvu.

Pridru�ili smo se Maliku ,a Viktoria je malo ljuto pitala Malika za�to se izdvojio.