Oduvijek su ljudi vjerovali u bogove. Molili su za sunce, za toplinu, za ki�u�

Osim bogova tu su bili i demoni � zle sile koje su donosile nevolje: su�u, tu?u, lo� urod, bolesti�

Snijeg je okopnio. Zemlja je omek�ala. Prve proljetnice su procvale. Nekoliko mu�karaca, �ena i djece ?istilo je neveliki proplanak. Blizu �ume bilo je drveno uzvi�enje koje je trebalo popraviti. To je trabao biti ne�to kao oltar na koji ?e prinijeti �rtvu bogu Suncu. Molit ?e ga da bude toplo i milostivo tijekom godine. Tog boga ?e zamoliti da sklopi savez sa boginjom Ki�e kako bi i ona bila milostiva i zemlji i ljudima.

I do�ao je taj dan. Lijep. Sun?an. Na proplanku se sakupilo mno�tvo mu�karaca, �ena i djece.  Poglavar sela i njegov pomo?nik donijeli su ovna. Koprcala se jadna �ivotinja, kao da je znala �to ?e se dogoditi. Milosti nije bilo. Ovan je bio polo�en na oltar, o�tri no� zarezao je vrat �ivotinje i krv je potekla po oltaru. Glasni povici okupljenog naroda zazivali su pomo? bogova. Mlade djevojke donosile su cvije?e i polagale ga oko mrtve �ivotinje. A zatim je planula vatra. Polagano je zahva?ala �rtvu. Zrakom se �irio miris pe?enog mesa, ali ono ovaj puta nije bilo za jelo ljudima nego bogovima. Ljude je ?ekala gozba tamo u njihovom selu.

Sve?anost u slavu bogova odjednom je naru�ila galama. Jedan dio seljana bio je obu?en sasvim druga?ije od onih koji su prinosili �rtvu bogu. Na njima bila je ov?ja ko�a, na licima grozne maske, u rukama nekakve zveckalice. Skakali su i vikali.

Jedna je godina zamijenila drugu. Prvih dna nova je Godina slu�ala savjete one koja je odlazila:

�Nemoj  odmah zvati Sunce da otopi snijeg. Zemlja za obradu nije se jo� naspavala. Toplo joj je pod bijelim pokriva?em. I ki�u zaustavi. Jo� je ne treba� � re?e odlaze?a Godina.

Mlada i jo� neiskusna Godina razmi�ljala je da li poslu�ati savjete ili ne. Njoj, mladoj bilo je hladno. O?ekivala je tople zla?ane zrake Sunca. O?ekivala je kako ?e lepr�ati od drveta do drveta i buditi uspavane pupoljke. O?ekivala je da ?e buditi uspavana polja i cvije?e. U?inilo joj se da je negdje vidjela bijelu glavicu visibabe. Mo�da je to bio kukurijek? Nije znala. Svejedno. Po�la je me?u ljude i slu�ala njihove razgovore. Razgovarali su o predstoje?im radovima u polju. Ve?ina je ?ekala da snijeg okopni. Zanimali su ih usjevi koje su posijali u jesen, rezidba vo?aka, priprema zemlje za vrtove doma?ica� Bio je tu i blagdan sv. Vinka.

Ponos Hrvatske

Prije nego �to postade kraljem bje�e knez u Dalmatinskoj Hrvatskoj. Svako malo ?uo je vapaje za opomo?. Sa sjevera Mad�ari, s istoka Bugari. Srpski knezovi do�li na dvor Tomislavu i molili ga za pomo? i spas. Ve? ga onda neki nazivahu kraljem.

-Znam jednu pjesmu o kralju Tomislavu. Prili?no je duga?ka pa ?u ju, ako dozvolite, prepri?ati � re?e Ivan. Pjesma govori o boju s Mad�arima. Kralj je Tomislav nagnao Mad�are da se vrate u svoju domovinu. Imao je na raspolaganju 100.000 kr�nih vojnika-konjanika. Za ono vrijeme bila je to znatna vojna sila. Zapitao je mad�arski vojskovo?a tko je taj junak �to ga goni  preko Drave. A Tomislav mu odgovori da je on �hra�?e  jedro i stoljetno na koje se vihor zalud obara. On je vjerni ?uvar ognji�ta otaca, lav stra�ar rodne rijeke i doline. Na kraju poru?uje zavojeva?u: susjede, dom si na svojemu gradi. Zovi me zid mjedeni, plot krvavi. Prohtje l� se tebi jednom natrag, zadi: tu ?e� me na?i. ?ekam te na Dravi��

Muk je zavladao Malikovim dnevnim boravkom. Da, dom i slobodu treba znati ?uvati braniti.

�to je bilo dalje s Tomislavom?

Dok je Malik spavao dubokim snom pojavila se Kruna vrmena. Dugo je nije bilo. Vrtjela se velikom brzinom i neprestano prikazivala slike  Panonskog mora, njegovog postanka i nestanka do stvaranja velike Panonske nizine, stvaranja rijeka i � kona?no -  krila ptice koja se di�e sa gnijezda. �teta da te slike nemo�ete vidjeti. Pomo?i ?emo si zemljopisnom kartom dana�nje Hrvatske i okolnih zemalja.

Zanima nas Panonija. Gdje se ona nalazi? Neka nam se pogled zaustavi na podru?ju dana�nje Mad�arske i Rumunjske na sjeveru. Zatim ?emo svrnuti pogled na podru?je izme?u Save i Drave sve do Dunava, ali i na dio na�e domovine iznad rijeke Mure.

A onda se pojavilo ime Dioklecijana. On je bio onaj rimski car koji vladao od Rima do Crnog mora. U njegovoj vlasti bila je i Panonija. Budu?i da nije mogao dobro vladati tim velikim podru?jem i raznim narodima odlu?io je to veliko carstvo podijeliti na ?etiri dijela. To se zvalo ?etverovlast ili tetrarhija.

Tako je Panonija podijeljena na Prvu Panoniju � zapadni dio Mad�arske, Panoniju Saviu - dio na�e domovine  na zapad i na sjever do Drave i Mure sa sjedi�tem u Sisku, te  Drugu Panoniju �  dana�nju na�u isto?nu Slavoniju.

Dio glave ptice od ?i?arije na zapad pripadala je zajedno s plemenom Veneta (kasnije Mleta?ka Republika)  Rimu kao centru vlasti.

�to sad od svega ?inio krilo ptice? Na sjeveru rub krila ?ini Mura i dio iznad Mure, a zove se Me?imurje, zatim tok rijeke Drave i dio prekodravlja dok Dunav ne u?e u dio na�e domovine �to se danas zove Banat. Tu je kraj isto?nog dijela krila.

Bili su dani zavr�etka prvog dijela �kolske godine, pa djeca nisu dolazila slu�ati Malikove pri?e. A onda su uslijedili i praznici. Trebalo se odmoriti od u?enja, malo se zabavljati nekim drugim mislima i tako prikupiti snage za nastvak ne samo nastave, nego i slu�anja Malikovih pri?a.

Ipak, jednoga dana na vratima se pojavio � Marko. Nekako srame�ljjivo je pitao za Malika. Ovaj mu se odmah javio:

�Marko?! �to ?e� Ti ovdje? Zar nema� praznike?�

�Imam, kao i svi drugi. Ali meni ne�to nije ba� previ�e jasno. Zna�, nisam bio previ�e pristojan prema tebi i ostalima, a nisam te ba� ni previ�e dobro slu�ao. Ni u �koli ba� ne slu�am kako treba. Do�ao sam te moliti za pomo?. Smijem li?�

�Naravno. Rado ?u ti pomo?i ako mi ka�e� u ?emu je problem.�

�Nije mi jasno  kako su ljudi uop?e nau?ili ?itati  i pisati.�